Regionalna hipertermija podrazumijeva zagrijavanje većeg dijela tijela, organa ili ekstremiteta na temperaturu obično između 40 i 45 °C, najčešće pomoću radiofrekventne, mikrovalne ili ultrazvučne energije.

Kod temperature 39–42 °C dolazi do:

  • vazodilatacije
  • povećanja lokalne perfuzije
  • povećanja oksigenacije
  • ubrzanja metabolizma tkiva
  • povećanja elastičnosti kolagena
  • smanjenja mišićnog spazma
  • modulacije nociceptora
  • povećanja sinteze heat shock proteina (HSP70) koji sudjeluju u regeneraciji tkiva

Zbog toga hipertermija djeluje prvenstveno:

  • analgetski
  • miorelaksirajuće
  • proregenerativno
  • prokrvljavajuće

Primjeri primjene regionalne hipertermije uključuju:

  • Kronične bolesti zglobova i mekih tkiva – kod nekih oblika artritisa i kroničnih bolnih sindroma koristi se za povećanje prokrvljenosti i smanjenje ukočenosti.
  • Poremećaji periferne cirkulacije – lokalno zagrijavanje može privremeno poboljšati protok krvi u ekstremitetima.
  • Sportske ozljede (u određenim fazama oporavka) – za poticanje cijeljenja i smanjenje napetosti tkiva nakon što prođe akutna upalna faza.
  • Kronična bol u leđima i vratu – kao dio multimodalne fizikalne terapije
  • Fibromialgija, smanjenje boli
  • Tendinopatije (Ahilova tetiva, rotatorna manžeta, latralni epikondilitis, patelarna tetiva)
  • Benigna hiperplazija prostate, smanjenje upalne komponente, opuštanje tkiva olakšava protok urina, poboljšanje mikorcirkulacije, usporava rast stanica koje doprinose rastu prostate
  • Toplina može pomoći u smanjenju boli i grčeva povezanih s endometriozom, bolnim mensturacijama
  • Analgetski učinak kod neuropatske boli